Radionice/seminari

Gdje su nestale dobre priče?

Okrugli stol Praksa pokazuje da mediji premalo pozornosti posvećuju ključnim pitanjima održivog razvoja. Upravo mediji bi morali biti javni 'psi-čuvari' prema vladama i gospodarskim subjektima.

 

Okrugli stol na temu „Gdje su nestale dobre priče?“, što su ga zajednički organizirali 10. studenog o.g. HR PSOR i Zbor novinara za okoliš HND-a , otvorio je zanimljivu raspravu o ulozi medija te sprezi medija i gospodarstva u očuvanju čovjekove okoline. Namjera organizatora, kako je to istakla Tanja Devčić, predsjednica Zbora, bilo je otvoriti raspravu o nedostatnom izvještavanju i medijskoj prisutnosti pozitivnih primjera iz gospodarstva. Naime, kao rezultat ovakve dugogodišnje nepovoljne prakse teme kao što su održivi razvoj ili društveno odgovorno poslovanje percipiraju se kao aktivnosti isključivo u funkciji odnosa s javnošću i promocije poslovnog subjekta, a ne kao društveno relevantni događaji i praksa. Iz toga proizlazi činjenica da DOP u našim uvjetima nije široko prihvaćen i percipiran kao poželjan element ukupnog poslovnog ponašanja.

U raspravi na Okruglom stolu sudjelovali su panelisti Daria Mateljak Bartulin, Silva Celebrini, Ante Gavranović, Mario Grassl i Trpimir Renić (moderatori Tanja Devčić i Mirjana Matešić), a uključili su se i poneki iz publike.

Priče izgubljene u medijima

Opća je konstatacija da 'velike priče' nisu nestale iz naše svakodnevice, ali su se izgubile u medijima. Velike medijske priče kasnih 90-ih godina bile su vezane uz pojam globalizacije ili antiglobalizma. I jedno i drugo ostaju trajni izazovi za svako društvo, a uloga medija je da ih prikažu u pravom svjetlu, bez posebnih navijačkih strasti. Pretpostavka je da se ti izazovi pretvore u stvaralačku snagu i okosnicu drugačijeg promišljanja odnosa u industrijskom razvoju, dakle u stvaranju svojevrsnog sklada ekonomskih potreba i ekoloških zahtjeva. Mnogi su skloni ustvrditi kako su mediji zakazali u prikazivanju tih procesa. Praksa pokazuje kako medijski djelatnici percipiraju održivi razvoj, koliku mu važnost pridaju i u kojoj mjeri pokrivaju uopće to područje. Istraživanja ukazuju  na zainteresiranost za područje i pojam održivog razvoja i upravljanje resursima upravo kroz odgovornost i transparentnost filozofije održivoga razvoja u medijima.

Iako su mediji odigrali središnju ulogu u definiranju i uspostavljanju šire komunikacije u isticanju društvene odgovornosti i stavljanju održivog razvoja na dnevni red, praksa pokazuje da mediji ipak premalo pozornosti posvećuju ključnim pitanjima s toga područja ili ih ponajčešće vezuju uz incidente. Konkretno, u razdoblju od 1961. do današnjih dana program vijesti fokusiran je prvenstveno na incidente polucije ili ekološke katastrofe, i to osjetno više no na poticanje i ukazivanje novih trendova odnosno razloga incidentima i katastrofama.

Drugačija uloga medija

Ključno pitanje koje su postavljali sudionici rasprave svodi se na to kako bi mediji trebali djelovati? Opći je zaključak da bi se uloga medija morala odražavati na bitno drugačiji način. Oni moraju imati kritičku ulogu u prikazivanju pozitivnih primjera tranzicije gospodarstva i društva u cjelini prema pojmu održivosti. To pretpostavlja da i sami bolje razumiju filozofiju održivog razvoja i društvene odgovornosti poslovnoga svijeta, odnosno da su svjesni svoje snage u propagiranju ideja koje bitno utječu na kvalitetu življenja.

Iz rasprave se ipak iskristaliziralo zajedničko mišljenje – u čemu se slažu predstavnici medija i gospodarstva - da bi upravo mediji morali biti javni 'psi-čuvari' prema vladama i prema gospodarskim subjektima, kako bi se pojam održivog razvoja i korporacijske društvene odgovornosti pretvorio u moćno oružje u korist blagostanja i drugačiju raspodjelu gospodarske i financijske moći. Izražena je i nada da će  naši mediji slijediti ove smjernice, kako bi se stanje i odnos prema održivom razvoju istinski promijenio. Da bi u tome uspjeli, potrebna je i jasno izražena volja vlasnika medija odnosno uređivačkih ekipa, koje bi morale pokazati više senzibiliteta za ova pitanja, sadržana u Milenijskim ciljevima Ujedinjenih naroda, a na koja povremeno zaboravljamo. Kao da se nas ne tiču.

 

Znači li to promjenu prioriteta kojima se mediji moraju baviti kad je riječ o održivom razvoju?

Svakako, temeljni problemi kojima ćemo se baviti u ovom stoljeću su: rast stanovništva, siromaštvo, bolest, mega urbanizacija, terorizam, globalno zatopljenje, gubitak bioloških raznolikosti, povećana opasnost za upravljanje vodama. Sve su to bitni elementi kvalitete življenja, a istodobno i sadržajni elementi filozofije održivoga razvoja. Uloga medija je, kako vidimo, u svim tim procesima od presudne važnosti i svakako povećava ukupnu odgovornost medija i medijskih zaposlenika,  rekao je Ante Gavranović

 
 
 

Ostalo iz kategorije

Članovi
HR PSOR-a: